Tako se Irac Caoimhín Kelleher nije rukovao s izraelskim kapetanom prije utakmice Lige nacija. Cue the internet losing its collective mind. Nisam ovdje da vam kažem što da mislite, ali jesam ovdje da vam kažem što ja mislim. I mislim da je ovo jedan od onih trenutaka u kojima se nogomet i stvarni život sudaraju na način da je svima neugodno.
Why this handshake snub is a bigger deal than you think
Gledajte, rukovanje prije utakmice obično je formalnost. Kimneš, protreseš se i nastaviš s tim. Ali kada ste kapetan Irske i suočite se s Izraelom, događa se puno više. Kelleher nije samo preskočio rukovanje; dao je izjavu. A u svijetu u kojem se nogometašima često govori da se drže sporta, on se umjesto toga odlučio držati svojih principa.
Neki ljudi to nazivaju nepoštivanjem. Drugi to nazivaju hrabrim. Nazivam to podsjetnikom da su ovi igrači ljudska bića s mišljenjem, a ne roboti. I iskreno, ako ste iznenađeni da irski igrač ima jake osjećaje prema Izraelu, niste obraćali pozornost.
The backlash was predictable and a bit lazy
Čim je snimak postao viralan, uobičajeni osumnjičenici su ispuzali. Imali ste ljude s jedne strane koji su ga nazivali herojem, a s druge strane koji su ga nazivali klaunom. A onda ste imali doista lijene poteze, poput onog uspoređivanja situacije s nekom nejasnom prijetnjom FIFA-e ili FAI-ja. To nije analiza; to je samo vikanje u prazno.
Ono što mi se učinilo zanimljivijim bio je pokušaj da se radi o rasi ili klasi. Netko je odgajao aškenaske elite, što je čudan pregib u nogometnoj niti. Kao da ljudi ne mogu samo pričati o nogometu, a da ne uvuku polupečenu lekciju iz sociologije. Istina je da je Kelleherova odluka bila osobna, politička i vjerojatno mnogo nijansiranija nego što komentar na Redditu može obuhvatiti.
What about the handshake rule? Does it even matter?
Tehnički, rukovanje je dio protokola prije utakmice. Ali nije da će ga sudac zbog toga isključiti. FA ga može kazniti, a možda i ne. Veće je pitanje: je li to važno? Rekao bih da jest, jer nas tjera da se suočimo s činjenicom da nogomet nije balon. Isti sukobi koji dijele svijet dijele i svlačionicu.
I budimo realni: ako ste kapetan Izraela, vjerojatno ste se već navikli na ovo. Ne zbog opravdanja, već zbog priznanja da su ti igrači predstavnici nacija s kompliciranom poviješću. Rukovanje neće ništa riješiti, ali odbijanje šalje poruku.
Where do we draw the line between sport and politics?
Ovo je pitanje koje nikada ne nestaje. Svaki put kad sportaš klekne ili odbije nositi traku, imamo istu raspravu. Neki navijači žele da im nogomet bude čist, netaknut neurednim svijetom izvana. Ali to je fantazija. Nogomet je uvijek bio politički, od bojkota protiv apartheida do rivalstva Barcelone i Real Madrida. Pretvarati se suprotno samo je namjerno neznanje.
Dakle, ne, ne mislim da Kelleher treba zabraniti ili slaviti. Mislim da ga treba gledati kao čovjeka koji je napravio izbor. A ako ti se ne sviđa, u redu je. Ali nemojte se pretvarati da se radi o svetosti rukovanja.
Dakle, eto vam ga. Neko će se vrijeme pričati o Kelleherovom prijekoru, a ljudi će se zbog toga osjećati nelagodno. To je vjerojatno dobra stvar. Nogomet je najbolji kada nas tjera na razmišljanje, a ne samo na navijanje. A ako se ne slažete, pa, tome i služe komentari.
