Tako je Sérgio Conceição, hodajuće utjelovljenje ekspres lonca, dobio drugi žuti jer je sucu pokazao palac gore. Znate, univerzalni znak za 'dobar posao, prijatelju' ili 'dobro, ti apsolutna legendo.' Očigledno, sudac to nije tako vidio. Iz drugog kuta, još je smješnije: Conceiçãovo lice je čisti sarkazam, a sudac samo pukne. Gledao sam ga desetak puta i još uvijek se ne mogu odlučiti je li smiješan ili tragičan. Vjerojatno oboje.
Was it really disrespect, or just a ref with thin skin?
Evo o čemu se radi: nogomet je sport emocija. Conceição je vatren tip. On nije vani i drži TED govore. Šutira svaku loptu, viče na svoje igrače i da, povremeno se ruga sucu. Ali palac gore? To nije baš nazvati nekoga klaunom. To je vrsta geste koju biste upotrijebili kada bi vaš kolega paralelno savršeno parkirao. Sarkastičan? Naravno. Vrijedan drugog žutog? Samo ako sudac ima loš dan i odluči da to bude svačiji problem.
Vidio sam igrače kako vrište sucima u lice i nisu dobili ništa. Vidio sam ih kako bacaju boce vode i ostaju. Ali palac gore? To je linija? Daj mi odmor. Ako će suci kartonirati zbog toga, bolje da počnu kartonirati za svako kolutanje očima i svaki uzdah. Nedosljednost je ono što me izluđuje. Jedan tjedan, tip psuje suca i to je upozorenje. Sljedeći tjedan, palac gore je crveno. To je lutrija.
The double standard in how we treat refs and players
Od igrača očekujemo da budu roboti. Bez emocija, bez reakcija, samo šuti i igraj. Ali suci? I oni su ljudi i griješe. Razlika je u tome što kad igrač zabrlja, stradaju. Kad sudac zabrlja, trebali bismo ga poštivati. Poštovanje se zaslužuje, a ne traži. A ako namjeravate poslati tipa zbog sarkastične geste, ne zaslužujete poštovanje, zahtijevate strah. Ne ide to tako.
Conceiçãova reakcija nakon crvenog bila je neprocjenjiva. Nije se ni svađao. Samo se nasmijao. Jer što drugo možete? To je tako apsurdno. I znate što? Taj palac gore vjerojatno je natjerao više ljudi da stane uz njega nego protiv njega. Obožavatelji vole buntovnika. Volimo tipa koji sebe ne shvaća previše ozbiljno. Sudac je izašao izgledajući kao učitelj koji ne podnosi šalu.
Why this incident matters for the game
Ovo nije samo jedna karta. Radi se o smjeru u kojem nogomet ide. Svake sezone pravila su sve stroža, a spontanost istisnuta. Igrači ne mogu previše slaviti, ne mogu skinuti majice, ne mogu reći ništa kritično. Sada ne mogu ni palac gore dignuti. Što je sljedeće? Žuta za osmijeh? Igra gubi svoju oštrinu, svoju osobnost. A to je šteta.
Ne kažem da suce treba zlorabiti. Ne bi trebali. Ali postoji razlika između zlostavljanja i drske geste. Ako ne možemo uočiti razliku, u nevolji smo. Najbolji suci su oni koji se znaju nasmijati, koji mogu reći igraču da se smiri, a da ne posegnu za džepom. Oni upravljaju igrom, a ne diktiraju. Conceiçãov palac gore bio je test, a sudac nije uspio. Trebao se samo nasmijati.
What I'd tell Conceição if I met him
Samo tako nastavi, Sérgio. Nogometni svijet treba likove. Potrebni su menadžeri koji nose srce u rukavu, koji slave kao navijači, koji se ljute kao navijači. Bez njih, samo 22 momka dodaju loptu. Palac gore bio je ikoničan. Pamtit će se duže od same utakmice. A ako sudac to ne može podnijeti, to je njegov problem.
Bio sam na utakmicama u kojima gostujući navijači sarkastično dižu palac gore domaćem vrataru nakon zavijanja. To je dio zafrkancije. Dio kulture. Ako to počnemo uzimati u obzir, mogli bismo svi ostati kod kuće. Lijepa igra je lijepa zbog emocija, drame, smijeha. Conceição nam je dao trenutak. Sudac nam je dao kontroverzu. Znam kojeg ću se sjetiti.
Stoga sljedeći put kad vidite da igrač diže palac gore, nemojte se iznenaditi ako dobije žuti karton. Ali nemojte se iznenaditi ako internet eksplodira. Zato što navijači znaju šalu kad je vide, a mi znamo kada je sudac plijen. I to je pravi zaključak: nogomet je ništa bez svojih karaktera. Zaštitite ih, nemojte ih kažnjavati.
